Svi motori s unutrašnjim izgaranjem su međusobno slični. Svi oni usisavaju gorivo, sabijaju ga, sagorijevaju i na kraju izbacuju plinove. Međutim, taj proces ne odvija se kod svih motora potpuno isto. Upravo zato imamo podjelu motora na dvotaktne i četverotaktne motore.
Njihovi nazivi proizlaze upravo iz njihove najveće razlike.
Dvotaktni motor obavlja cijeli proces sagorijevanja u samo dva takta. Jedan takt računa se kao jedan pokret radilice (tj. klipa) od njezine donje točke do njezine gornje točke (ili obratno.) Prema tome, dvotaktni motori moraju u jednom taktu usisati gorivo i sabiti ga, dok ga u drugom taktu sagorijevaju te izbacuju plinove.
U prvom taktu mješavina goriva i zraka ulazi kroz usisni kanal i dolazi do cilindra. Kada se klip pomakne prema gore, on zatvara usisni kanal i tako sabija smjesu. Nakon toga, iskra iz svjećice pali smjesu i tako dolazi do eksplozije, odnosno sagorijevanja, a klip se vraća u donji položaj. Plinovi izlaze nakon što se klip spusti dolje, a usisni ventil otvori, i traje sve dok se klip ne vrati u gornji položaj.
Kod četverotaktnog motora svaki se dio procesa sagorijevanja odvija prilikom jednog pokreta radilice, tj. klipa. Kao i kod dvotaktnog motora, proces počinje ulaskom smjese goriva i zraka kroz usisni ventil dok je klip u donjem položaju. Kada klip dođe u gornji položaj, ventil se zatvara i smjesa se sabija. Nakon što klip krene prema dolje, svjećica baca iskru, stvara eksploziju i tako klip opet dolazi u donji položaj. Prilikom ponovnog podizanja klipa, plinovi izlaze van, a nakon toga započinje novi proces.
Uz ovu glavnu razliku između dvotaktnog i četverotaktnog motora, postoji još nekoliko sporednih.
Zbog toga što se sastoji od manje dijelova, dvotaktni motor je jeftiniji za proizvodnju. Naprimjer kod njega nema ventila, nego se usisavanje zraka i ispuštanje plinova odvija putem usisnog kanala.
Kad je riječ o gorivu, dvotaktni motori koriste gorivo pomiješano s uljem zato što kod njih nema kartera za podmazivanje. Takva mješavina nešto više zagađuje okoliš, pa se zbog toga sve češće koriste četverotaktni motori. Međutim, iskorištenost goriva bolja kod dvotaktnih motora jer oni imaju samo jedan “jalovi” takt, dok ih četverotaktni motor ima tri.
Naravno, razlika u broju dijelova odražava se i na trošak proizvodnje, a onda i na prodajnu cijenu. Dvotaktni je motor zbog svoje jednostavnije građe daleko jeftiniji. Razlika u cijeni možda ipak i nije tako velika kada se uzme u obzir da četverotaktni motor ima duži rok trajanja, što je u najvećoj mjeri zasluga posebnog sustava podmazivanja.
Što se tiče primjene, dvotaktne motore češće nalazimo u manjim strojevima kao što su motorne pile i kosilice, dok se četverotaktni ugrađuju u veće strojeve, motocikle i automobile.
Ukratko, obje vrste motora imaju svoje prednosti i mane, dok njihova uporabna vrijednost najviše ovisi o tome u koju svrhu se koriste.